Bajkovit dan strojara u zavičaju bajki
Čarobna prirodna baština i narodna predaja, povijesna zbilja i legende te su nam srijede, 23. studenoga 2022., uljepšale i oplemenile nastavni dan proveden izvan učionica Tehničke škole Čakovec. Aktivnost iz Školskog kurikula nazvana Srijeda s razrednikom učenicima razrednih odjela 3. ST i 3. S3 kišovito-snježnu, maglovitu i hladnu srijedu pretvorila je u topao dan za sjećanje. Osmijesi i pjesma naših strojarskih računalnih tehničara i strojobravara otjerali su crne kišne oblake i zavičaj bajke smješten u središtu kontinentalne hrvatske – grad Ogulin, mladiće, njihove razrednice i knjižničarku dočekao je zamalo okupan sunčevim sjajem.
Drevni Frankopanski kaštel, dvorac u središtu grada, dočekao nas je otvorenih vrata iza kojih nas je multimedijalnim i interaktivnim centrom Ivanina kuća bajki vodila srdačna i razdragana ‘Ivana’. U suvremenom centru koji slavi bajke i svekoliko bajkovito stvaralaštvo, djelujući na principima znanja, kreativnosti i upotrebi novih tehnologija učenici su obnovili spoznaje o svijetu bajki najznačajnije hrvatske spisateljice bajki – ‘hrvatskog Andersena’, Ivane Brlić-Mažuranić, kao i brojnih drugih hrvatskih i svjetskih bajkopisaca.
Bajkovite pute nastavili smo do kanjona u samom središtu grada u kojem ispod kamenih i strmih litica ponire rijeka Dobra koja upravo na tom mjestu završava svoj tok. Prema legendi o djevojci Đuli koja se u ponor strmoglavila zbog nesretne ljubavi, taj je prirodni fenomen nazvan Đulin ponor, a kamena litica otkriva profil kapetana Milana koji pogledom traži svoju Đulu.
Nakon dojmljiva prizora kakav samo priroda može stvoriti šetnju smo nastavili Parkom kralja Tomislava i zastali uz spomenik našem prvom kralju te krenuli put mjesta u kojem smo odgledali drugo poluvrijeme prvog nastupa naših Vatrenih.
Uslijedili su ručak, opuštanje, smijeh… i odlazak iz Ogulina. Laganom šetnjom uz ‘ogulinsko more’, kako mnogi zovu akumulacijsko jezero Sabljaci, uživajući u pogledu na vodeno prostranstvo i goru čudesne ljepote u daljini – Klek, uzdignutu nad kotlinom u kojoj se smjestio Ogulin, završili smo jedan drugačiji, poseban dan.
Uz druženje, smijeh i pjesmu koja se orila busom, opušteni kakvi zapravo i jesmo, proširili smo znanja iz književnosti, povijesti, geografije…, spoznali koliko zapravo lijepa si, zemljo naša… Kako bez ‘burgera’ izlet ne bi bio izlet, tako smo se i mi na stajalištu Draganići zasladili za kraj srijede koju ćemo zauvijek pamtiti.
Bajkovito je počelo, bajkovito i završilo! A kako bi drugačije i moglo s takvom mladošću – vedrom, discipliniranom, zabavnom… Bravo, dečki! (das)
