S ponosom pronijeli svijetom svoje i ime svog TŠČ-a!
Za razliku od prošlog tjedna, kad smo uživali u suncu i ljetnoj toplini, ovi su nas dani iznenadili padom temperature, stalnom kišom i povremenim jakim vjetrovima.
Osim što se promijenilo vrijeme, neki su od nas morali promijeniti svoje radno mjesto, tako da smo Emanuel, Fran i ja u ponedjeljak počeli raditi u tvrtki Casa das Jantes. Naime, u našoj prethodnoj tvrtki Agova Metalomecanica pokvario se CNC stroj na kojem smo radili, pa smo bili prisiljeni krenuti ispočetka. Knjižničarka Sanja sve je vrlo brzo dogovorila s odgovornima u Braga mobilityju i u ponedjeljak smo upoznali novo radno mjesto, kolege i svoja zaduženja. Lijepo su nas prihvatili, a mi smo brzo „pohvatali sve konce“. Ugodno su nas iznenadili poklonom, majicom i „hudicom“ tvrtke, pa smo i zbog toga osjetili veću pripadnost kolektivu. Malo smo si bili i važni jer smo radili na određenim stvarima koje još uvijek ne smiju dospjeti u javnost, što je ujedno razlog za mnogo manje fotografija s radnog mjesta, ali morali smo poštovati pravila tvrtke.
Radni nam je tjedan bio kraći jer je u Portugalu Veliki petak blagdan i neradni je dan. Cijeli je tjedan bio u znaku iščekivanja Uskrsa, što se osjećalo na svakom koraku u gradu. Morali smo srediti dnevnike rada koje su nam provjerili mentori u tvrtkama koji su nas nakon izvršenja svih obveza, u četvrtak, i ocijenili.
Posljednji dan našeg Erasmus putovanja bio je svečan i poseban. Svi sudionici mobilnosti koji projekt završavaju u subotu kao i mi, učenici iz Turske i Latvije, okupili su se u restoranu Diana, u neposrednoj blizini Se katedrale u Bragi. Nakon ručka rukovodeći ljudi Braga mobility organizacije uručili su nam certifikate i ostale dokumente kojima se potvrđuje uspješan završetak naše dvotjedne stručne prakse u Bragi, čime smo pridonijeli ostvarenju ciljeva projekta „Tehni(č)ka za budućnost“. Helderu Calvarhou, jednom od menadžera Braga mobilityja, knjižničarka Sanja uručila je simboličan poklon s međimurskim tradicionalnim delicijama, kao i darovima iz Tehničke škole Čakovec koje je pripremio ravnatelj Dražen Blažeka. U tim su se trenucima na našim licima vidjeli osmijeh i sreća zbog svega učinjenog.
I ovom smo prilikom pokazali da smo marljivi, odgovorni, snalažljivi i pouzdani mladi ljudi. Ponosni smo na sebe! Na kraju možemo ponoviti ono što su nam Portugalci govorili prije polaska na ovu avanturu – „Vai ficar tudo bem!“ („Sve će biti u redu!“) Zaista je sve bilo više nego u redu! Obrigado Portugal! (Hvala, Portugale!)
(Filip, Jakov, Josip)
