Prošao je i posljednji dan za izradu naših timskih projekata. Jučer su plodom urodila tri dana našeg mukotrpnog rada i utrke s vremenom da bismo završili svoje zaista velike projekte za čiju smo izradu učili samo nešto duže od tjedan dana.
Zadnji izazov bio je napraviti tri power point prezentacije u čijoj je izradi svatko iz šestočlanog tima morao sudjelovati s nekoliko slajdova. Nakon prenošenja materijala memorijskim štapićem od jednog do drugog člana tima bili smo spremni za predstavljanje našeg projekta profesoru Štefancu, knjižničarki Sandri i treneru Niallu te kolegama iz ostaih dviju grupa. Ne možemo reći da nismo imali tremu (ovaj je zadatak donio dio bodova konačne ocjene). Na kraju je sve dobro prošlo – Niall je bio zadovoljan, naša knjižničarka nas je fotografirala i kimala glavom diveći se kako smo dobro sve napravili, profesor je postavljao dodatna pitanja kojima nas je testirao, a u svemu nas je bodrio pljesak naših kolega, sudionika mobilnosti.
Nakon stresnog doživljaja tehničari za računastvo počastili su se pizzom i odmorom kod kuće, a strojari i mehatroničari nakon nekoliko su se dana planiranja napokon odlučili bućnuti u moru, no brzo su odustali zbog, kako su rekli, preprljave vode, pa su se zabavili biljarem i kuglanjem u arcadeu. Naši su pratitelji navečer završili u Mermaid Arts Centru u kojem se izvodila predstava Važno je zvati se Ernest, prema književnom predlošku Oscara Wildea (njihova je domaćica Anne članica amaterske kazališne skupine). (ol)
Ova je publikacija ostvarena uz financijsku potporu Europske komisije. Ona izražava isključivo stajalište njenih autora i Komisija se ne može smatrati odgovornom pri uporabi informacija koje se u njoj nalaze.