Navik on živi ki zgine pošteno

O Zrinskima su ispisane tisuće stranica tekstova, ispjevani mnogi stihovi, isklesane i izlivene brojne skulpture, iscrtana nebrojena platna…, no, o njima još uvijek nije sve rečeno. Tijekom XVI. i XVII. stoljeća ostavili su neizbrisiv trag u hrvatskom nacionalnom biću, ali i u europskoj povijesti. Pratio ih je usud mnogih hrvatskih velikana – bili su poštivani i slavljeni, omraženi i izopćeni, zabranjivani i zaboravljeni, da bi uspostavom samostalne hrvatske države krajem XX. stoljeća dobili zasluženo mjesto u galeriji hrvatskih velikana. Zrinski nisu bili samo veliki ratnici, iako ih se po nadaleko poznatoj ratničkoj vještini i hrabrosti najviše pamti. Bili su izuzetno sposobni poduzetnici i svojim su gospodarskim aktivnostima iscrtali obrise novog kapitalističkog sustava u Hrvatskoj i Mađarskoj. Njihov duh i intelektualna oštrina učinili su ih velikanima hrvatske i mađarske književnosti. Jednako muške i ženske članove obitelji. Bili su ispred svog vremena. Nažalost, u svijetu licemjerja, pohlepe, kukavičluka i kratkovidnosti Zrinski su svoju odanost vrlinama, idealu slobode i pravednosti platili najvrednijim svakom živom biću – životom. Nikola je u Sigetu znao koja ga i kakva sudbina čeka i mogao je sačuvati život nauštrb idealima koje je živio. Odabrao je časnu i hrabru smrt kako bi kršćanska Europa živjela. To su suvremenici diljem Europe jako dobro znali. Upravo su zbog tih vrijednosti Zrinski danas u Tehničkoj školi Čakovec. Na inicijativu profesora Povijesti Markusa Pilića, u holu Škole oformljen je kutak Zrinskih u kojem će lutka s odorom gardista Zrinske garde Čakovec i plakat s rodoslovnim stablom obitelji Zrinski svakog tko Školom prođe podsjećati na slavnu prošlost našeg naroda. Svečanom činu održanom u utorak, 7. rujna prisustvovali su brojni gosti, ravnatelj, nastavnici i učenici Tehničke škole Čakovec, a slovo je održao predsjednik Zrinske garde Čakovec Đuro Bel. U vrijeme dekadencije, gospodarske i političke krize zaista vrijedi čuti riječi međimurskog vlastelina, kapetana sigetskog i hrvatskog bana: Ja Miklouš Zrinski prisežem naiprvo gospodinu Bogu, potom cesaru svitlom vsih nas gospodinu premilostivomu i vam vitezom ki ste sada ovdi. Tako meni pomozi Otac, Sin i Duh Sveti, Sveto Trojstvo i jedini Bog da vas ja neću ostaviti nego da oću trpiti s vami zlo i dobro i da oću ovdi s vami živiti i umriti.