Día ocho (dan osmi), dan mira i uživanja
Dan Gospodnji, osam sati, budni smo (ili barem mislimo da je tako). No, Veliki Brat ništa ne prepušta slučajnosti – kucanjem na vrata svakom od nas poželi buenos dias, a ne čini to praznih ruku. Drži famozne tri vrećice, nastavak znate… Nakon jučerašnje obilne večere nismo baš i nešto gladni, stoga većina nas preskače doručak.
Kao što smo neki dan obećali, odlazimo u kuću našeg čuvara. Dolazimo u župnu Crkvu svetog Antuna i Marije Klaretine prije svih, jer i on (Veliki Brat) se malo preračunao. No, vrata su bila otključana, pa malo razgledavamo, a i crkva se počinje popunjavati. Bez obzira što ne razumijemo veliku većinu riječi, osjećamo da je On tu. Ispunjeni mirom, vraćamo se u dom. Pozdravljajući naše profesorice Olčar, Čukelj i Sanjković Horvat, svima vama šaljemo Božji blagoslov.
Čaj, kava, kroasan, pahuljice, jaje, kruška…(ima još toga) čine nešto između doručka i gableca. Vrijeme nam brzo prolazi, a mi još toliko toga imamo i želimo naučiti.
Evo nas na Plaza de España, najljepšem dijelu Sevilje. Trg s polukružnim paviljonom izgrađenim za Hispanoameričku izložbu 1929. Sagrađen je u obliku polukruga i okružen arkadama, dok “otvoreni” dio gleda na 500 metara dug kanal. Postoji mogućnost veslanja kanalom u mini brodu, što nismo propustili iskoristiti, pa veslamo umjesto teretane. Veliki Brat poručuje kolegama profesorima Možeku, Markušu i Fučku da razmisle i o veslačkoj ekipi TŠČ-a. Potencijal postoji! Veličina ovog trga uistinu je impresivna. Nije neobično što vam se Plaza de España učinila poznatom – vjerojatno je to stoga što se pojavila u nekoliko filmova, uključujući Ratove zvijezda i Lawrence od Arabije. Kako bismo kući otišli s nezaboravnom fotografijom iz Sevilje, popeli smo se na glavni balkon na trgu i ostali bez daha. U prolazu smo pogledali ulični flamenco, ali onaj pravi tek slijedi.
Prošetali smo Maria Luisa Parkom, najvećim i najljepšim zelenim parkom u Sevilji, botaničkim vrtom s puno biljaka, osobito onih egzotičnih. Park se nalazi u južnom dijelu grada i proteže se uz rijeku Guadalquivir. Prošli smo u njemu pokraj spomenika mnogim znamenitim osobama, među kojima smo zamijetili likove i imena vodećih španjolskih književnika Miguela de Cervantesa i Gustava Adolfa Becquera. Za Becquerove Legende možda niste čuli, ali tko ne zna Cervantesovo najpoznatije djelo, ne piše mu se dobro kod profesorica hrvatskog jezika (Savić, Palfi, Knezović, Benkus, Borko, Topličanec).
Puni dojmova, pomalo već i gladni, ručamo kako i gdje tko stigne. Konačno Veliki Brat može odahnuti – umorni, ostatak večeri provodimo u domu Yugo. Sklapamo nova poznanstva, družimo se u kutku za razonodu. Nikola i Sebastian pobjeđuju profesora Štampara i Matiju u stolnom nogometu, Juraj i Domagoj još su malo u teretani. Vrijeme je za počinak. Sutra je novi radni dan, pun novih izazova i obveza. Buenas noche, amigos! (d)
