Četrnaest dana Erasmus+ mobilnosti u Portugalu proletjelo je u trenu. Vjerujemo da ste pratili naše objave pa već znate gdje su Dino, Fran, Gabrijel, Jakša, Karlo, Lovro, Lukas, Marko, Roko, Said, Sebastian i Žan obavljali učenje temeljeno na radu i čime su se sve bavili. Možda strojevi nisu uvijek bili najnoviji, a engleski mentora nije bio savršen, ali svi se slažu u jednom: naučili su puno i stekli neprocjenjivo iskustvo rada u drugoj kulturi.

Da nismo bili samo vrijedni nego i znatiželjni putnici, već ste mogli zaključiti iz ranijih objava. Tijekom vikenda posjetili smo prekrasne Porto, Lisabon i Fatimu. Ono što vam još nismo stigli javiti jest da smo uspjeli sudjelovati i na pravoj nogometnoj poslastici! Naime, šest učenika uz pratnju profesorice odlučilo je priuštiti si iskustvo utakmice Europske lige na stadionu Estádio do Dragão u Portu. Uzbuđenje je bilo golemo, ali naravno, nije sve išlo glatko. Prvo nam je muke zadala kupnja ulaznica, no to smo brzo riješili. Međutim, dan prije same utakmice slučajno smo saznali da će na dan utakmice biti štrajk zaposlenih u javnom prijevozu u cijelom Portugalu!!! A naš plan uključivao je putovanje vlakom iz Brage u Porto. Profesorice su se doslovno potrgale tražeći rješenje. Mogli bismo vam sada ispričati podužu priču, ali da skratimo – na kraju je sve dobro završilo. Putem smo ostali bez poprilično živaca, nekoliko kišobrana, probijali se po kiši uz mračne i pomalo sumnjive ceste, te uspjeli uhvatiti jedini vlak koji je te noći vozio i to onaj za koji zapravo nismo ni imali kartu. Kao šlag na tortu, naši (Porto) pobijedili su Malmö 2:1! Atmosfera je bila fantastična i sav trud oko dolaska u potpunosti se isplatio.

No, u slobodno vrijeme nismo se samo zabavljali. Savladali smo i pranje i sušenje rublja, iako moramo priznati da nam je sortiranje veša predstavljalo pravi mali izazov. Istražili smo Bragu uzduž i poprijeko, otkrili gdje je najjeftinija kava i gdje su najfiniji pastéis de nata. Isprobali smo razna tradicionalna jela poput calda verde (juhe s portugalskim kupusom) i bacalaua – bakalara pripremljenog na, čini se, barem sto različitih načina. Najveće iznenađenje bila nam je činjenica da se uz svaki obrok poslužuje riža u neograničenim količinama. Tako da… hm… riža jedno vrijeme definitivno neće biti na našem meniju.
Naučili smo puno o portugalskoj kulturi, ali i ponešto portugalskog jezika. Ono što nas je najviše mučilo bila je činjenica da nam je stalno netko nedostajao. Ispostavilo se da je taj netko bio „Ljubo“, ali nažalost morali smo ga na kraju ostaviti u Portugalu. Sad se sigurno pitate tko je to, ali to je ipak preduga priča za jednu objavu.
Uglavnom, što da vam kažemo – iako nas je kiša neumorno prala, bilo nam je zaista predivno. A kako je sve završilo, pročitajte u sljedećoj objavi!
Tchau!








