Día diez (dan deseti) – nakon radnog dijela ispunjen kraljevskim duhom

Završetak punjenja baterija prošao je bez problema. Neki od nas isključili smo se (dakle, probudili) već u šest sati. I u Španjolskoj postoji više tarifa, pa da ne bismo prešli u onu skuplju, no više o tome, TŠČ-ovci, kod profesora Šebeštjana ili profesora Sušeca. Kao što već znate, Veliki Brat je na benzin, pa njemu za punjenje treba nekoliko minuta (ili troši jako malo). Kad god ga trebamo, evo ga – on je tu.

Ne daju se ljubazni Španjolci iznenaditi dva puta – kroasan, marmelada, maslac…, spremni čekaju za dostavu. Dobri su kao i u nogometu, ako ne i najbolji… A autobusi? Lovimo ih kao od šale, jedan, dvadeset dva, trideset sedam, trinaest… i evo nas na radnom mjestu. Standardno marljivo odrađujemo svoj dio posla, sve ide po planu. I onda naša sortirnica za pistacije odbija poslušnost, počinje raditi brzinom kojom smo ju i sklapali, pa pistacije skaču na sve strane. Ponovo novi proračuni, nova rješenja… Vrijeme brzo leti. Gotov je i sedmi radni dan.

Kao ni Španjolci, tako se ni Veliki Brat ne da iznenaditi dva puta. Već u pola osam stoji u redu kako bi kupio ulaznice za kraljevsku palaču Alcazar (prodaja počinje u devet sati). Nemojte misliti da je prvi u redu, ipak u Japanu i Kini sunce prije izlazi nego u Hrvatskoj. Biti u Sevilji, a ne posjetiti palaču Alcazar zapravo znači ne biti u Sevilji. Da vas ne držimo u nedoumici, mi ćemo s ponosom moći reći da smo bili u Sevilji. Onako umorni, direktno s posla, čekamo u redu za ulazak. Na ulazu stroža kontrola nego u zračnim lukama, no bilo bi dobro da im profesor Markulija malo podesi senzore (provjereno, ne rade baš idealno). Ulazimo u raj kroz Lavlja vrata, raj koji se gradio deset stoljeća. Umor nestaje… i krećemo.

Nakon prolaska kroz vrata ušli smo u Lavlje dvorište, a iz njega u dio nazvan Sudnica (koja se koristila i kao vijećnica). Nasuprot Sudnici nalazi se Dvorana navijača, prostorija s oko četrdesetak lepeza i velikom slikom koja prikazuje procesiju Velikog ukopa. I onda redom Dom trgovine, palača Mudejar, Prinčeva soba, Djevojačko dvorište, Kraljevska spavaća soba, Dvorana stropa Karla V., Dvorana veleposlanika – najljepša i najraskošnija prostorija sa zlatnom poluloptastom kupolom. Slijede Gotička palača, Velika dvorana, Dvorana tapiserija, Kapela… i još bezbroj soba u podrumu i na katu. Ponovo Veliki Brat ima ideju – ovdje treba poslati profesora Kočiša da napravi inventuru. O svakoj sobi može se pričati satima, no imamo bolju ideju – posjetite i vi Sevilju! Palača je spoj više kultura i različitih stilova u jedinstvenu cjelinu. Ali to nije sve, izlazimo iz palače u prekrasne vrtove kojima se ne vidi kraj. Kineski vrt, Vrt plesa, Vrt Troje, Vrt Galera, Vrt Križa, Knežev vrt, Vrt pjesnika, Ženski vrt…, a u njima hrpa paviljona, sjenica, fontana… Tu je i labirint napravljen od živice iz kojeg smo izlaz našli uz puno muke. Ima tu još mnoštvo zanimljivih stvari, ali ljubazni čuvari usmjeravaju nas prema izlazu jer je kraj radnog vremena.

Puni dojmova, hvatamo autobus. Umor se vraća. Slijede večera i odmor. Ali Veliki Brat ima druge planove, pregled soba… Ministre obrane, ovi dečki ne moraju na služenje vojnog roka – sobe čiste, a kreveti posloženi baš vojnički. Mame i tate, svaka čast!

No, danas nam ipak nešto ne štima, profesor Štampar veseliji je nego proteklih dana. Kako to, kako to…? Odgovor vjerojatno pretpostavljate svi – Maria. Konačno se pojavila tajanstvena Maria! I to ne sama, povela je i kolegicu Gaiju. S obzirom na to da nam se Erasmus polako bliži kraju, potrebno je srediti službenu dokumentaciju, pravda se naš profesor. Neka mu bude.

Vrijeme je jeftine struje i ajmo mi na punjenje. Buenos noches. (d)