Día seis (viernes) /dan šesti, petak/ – završava nam prvi španjolski radni tjedan
Hola amigos – ujutro ljubazno osoblje unaprijed zna tko prvi ustaje, pa nas hrana već čeka spremna.
Današnji pomagači profesoru Štamparu su tri vrećice u koje stavlja desayuno, almuerzo y cena. Slijedi brzinska podjela ko na traci profesora Lečeka, sve bez greške. Vani nas je dočekala kišica, žurimo u autobuse i sigurno dolazimo na posao. Završavamo dijelove od jučer, bojimo, crtamo, uređujemo radna mjesta, čistimo strojeve, 3D pisače…, ipak je danas petak, dva dana nas neće biti.
Gladni se vraćamo, već sada možemo reći doma, pripremamo ručak i slijedi kratak odmor. Kišica prestaje, šteta bi bilo ostati u sobama, kaže Veliki Brat, i krećemo upoznavati Sevillu. Malo pješice kroz drvored naranača koje su po cijelom gradu, malo autobusom i evo nas u centru Seville. Iza svakog ugla nešto novo i jedva čekamo sutrašnji razgled s našim domaćinom Jorgeom. Glavom nam prolazi stotine pitanja, no o tome ćemo sutra. Prolazimo pored brojnih kafića i restorana u kojima veseli Španjolci imaju kasni ručak ili piju svoju popodnevnu kavu. Kod jednog Veliki Brat predlaže da i mi malo odmorimo uz kavu ili – naravno, sok od naranče. To se zove iskustvo, evo opet Marie… Počinje kiša… Je li to znak našeg čuvara da je vrijeme za povratak ili da još jedanput pozovemo Mariju?
Teška srca odabrali smo prvo, vratili se u svoj Yugo, večerali… Uslijedili su druženje uz stolni nogomet i playstation. Svoja umijeća demonstriraju profesor Štampar i Sebastijan u stolnom nogometu. Matija u onom virtualnom, a ostali kreću na dodatan trening. Ostajemo duže budni jer sutra konačno možemo despierta más tarde (probuditi se kasnije). (d)
