Día doce (dan dvanaesti) naših Španjolaca (i kako im se baterije isprazniše)
Ponovo spačka Velikog Brata. Umjesto doručka, dolazi poruka: “Buenos dias…., da vidimo tko će ostati bez doručka, za promjenu svaki po kroasan i ostale dječje radosti odlazi sam, danas nema kucanja…” Naravno, doručkujemo putem na posao pazeći na bicikliste i nadajući se da je među njima profesor Ljubek (da nas odveze do stanice).
Dolazimo na vrijeme. Još malo i naše novo radno iskustvo bit će gotovo. Znamo da nas prate i bake i tete, ali te riječi na španjolskom imaju posve drugačije značenje, pa zato naše abuelas kojima unuci čitaju postove – na tečaj informatike u TŠČ kod profesora Keresteša i profesorica Poljanec i Franić, da nas drugi put možete same pratiti.
Do nas dolaze informacije o zabrinutosti naših baka da smo gladni jer nema novih recepata. Nismo gladni, već se frižideri pune: file de lomo en salsa de champinones, revuel to campero, tajine de pollo rass el hanout, escalope de lomo, tallarines al pomodoro, gyosas, guisantes sal teados, pollo satay balines, tortilla de patatas…. i još puno, puno toga.
