Treći je dan Zimskog kampa, a legenda kaže da je treća – sreća. No, sreća se danas malo poigrala s nama – djevojke su misteriozno nestale! Nijedna nije došla, ali zato su dečki iz Kotoribe, Donje Dubrave, Svete Marije, Draškovca, Preloga i Male Subotice dokazali da se može učiti, naučiti, eksperimentirati i zabavljati i bez ženskog društva.
Danas su, uz one uobičajene radionice iz mehatronike (dežurni profesori obećali su nam da će nas sutra napokon dočekati Martin, TŠČ-ova bionička riba) i elektrotehnike, na red došle i dvije nove. Dečki su se u elektrotehnici bavili obnovljivim izvorima energije – jer ako nešto danas pokreće svijet, onda su to sunce, vjetar, voda i… dobra ekipa na Kampu! Na radionici iz računalstva osmaši su izrađivali vlastiti chatbot, a na strojarstvu su se bavili mjerenjem. Zamislite, mjerenje je i kad razvlačite metal kao žvaku, dok ne pukne (uz pomoć stroja, naravno!)! 
Ili kad ga udarite (Charpyjevim) batom pa se slomi napola.
Na radionici iz računalstva dečki su se i danas bavili umjetnom inteligencijom i naučili izraditi vlastiti chatbot koristeći Mizou, alat koji omogućuje stvaranje digitalnih asistenata. Chatbotovi su danas pomogli učenicima odgovoriti na pitanja vezana uz parni stroj, rečenice, Drugi svjetski rat i aute na električni pogon. Kad su pitali zašto nema djevojaka na Kampu, jedan je odgovorio: „Error 404: Djevojke not found. Pokušajte ponovo sutra.” Današnju posebnu zahvalu upućujemo najzelenijoj kompaniji u regiji, kompaniji Tehnix.
koja je otvorila vrata mnogobrojnih hala i pokazala mladima kako izgleda proizvodni pogon.
Goleme mašine, vrhunska tehnologija, inovacije – i ekskluzivan ulaz u dijelove tvrtke koje inače vide samo zaposlenici.
Doslovno na svakom koraku naletjeli smo na poznato lice iz TŠČ-a, a najvećim osmijehom koji je morao ostati zabilježen nagradili su nas Matija Erdelji i Fran Šmit koji svima poručuju da su Tehnička škola Čakovec i kompanija Tehnix prava kombinacija za uspjeh!
Zahvaljujemo dvojici direktora kompanije Tehnix, gospodi Željku i Dubravku Horvatu, što su nas ugostili i pokazali osmašima što ih čeka za koju godinu, kad uđu na tržište rada i pomogli im da što lakše donesu odluku koju srednju školu upisati.
