MAŠEMO SEVILJI, MAŠEMO LJEPOTAMA KOJE ĆEMO PAMTITI!
Día trece (dan trinaesti) – znakovita naziva, dan oproštaja i sumiranja rezultata
Buđenje uz zvonjavu mobitela, zove Veliki Brat. Uz dobro jutro, podsjeća nas da je naš zadnji radni dan, da i dalje ostanemo svoji, da zahvalimo našim mentorima, ne zaboravimo naše dnevnike rada…
Krećemo posljednji put u lov na autobuse. Već smo pravi majstori, nema više dugog čekanja. Stižemo i zadnji put na vrijeme, znajući da se sutra više nećemo vratiti. No, i dalje svoje obveze izvršavamo kao da nam je prvi dan – marljivo, precizno… Nema zabušavanja. Režemo, brusimo, modeliramo, mjerimo, spajamo… Ukratko, radimo kao i svakog dana dosad, ali uz spoznaju da nam završava jedna životna avantura. Opraštamo se od mentora koji nam zadovoljni predaju dnevnike rada i uz rastanak žele sretan povratak kućama. Po zadnji put mašemo autobusima i vraćamo se u svoj Yugo.
Umorni palimo ploče, one se crvene, i pripremamo ručak. Polako spremamo torbe. Umorni smo, ali za igru stolnog nogometa i tenisa uvijek se nađe energije…
Nažalost, nije bilo vremena da, uz Alcazar i Torre del Oro, zajedno posjetimo seviljsku katedralu – jer kad je bila otvorena, mi smo bili na praksi. No, zato je tu Veliki Brat. Pokazuje nam fotografije koje nas ostavljaju bez riječi. Nakon svega zaključujemo da smo našli razlog za povratak u Sevilju. Seviljska katedrala s Giraldom najpoznatija je gradska znamenitost, bez ikakve sumnje. Najveća je to crkva u Španjolskoj, ali i jedna od najvećih u svijetu (treća po redu). Sagrađena je povrh nekadašnje maurske džamije. Džamija je nakon potresa u XIV. stoljeću bila u vrlo lošem stanju i nužno je zahtijevala obnovu. Novi, španjolski vladari zadržali su prekrasan zvonik La Giralda, najbolji primjer minareta iz razdoblja dinastije Almohad. Impozantna veličina katedrale posljedica je želje za pokazivanjem moći i bogatstva nakon rekonkviste. Gradnja je krenula u XV. stoljeću, a potrajala je nešto više od sto godina. U njoj su pohranjeni i posmrtni ostaci Kristofora Kolumba, kao i većine seviljskih kardinala. A tek zvonik! Giralda je kraljica svjetskih tornjeva i simbol Sevilje, mjesto u kojem je izvorna almohadska umjetnost tornja majstorski stopljena s kršćanskim zvonikom. Možemo samo zamisliti koliki bi napor mujezin morao uložiti da se popne na vrh kako bi muslimane pozvao na molitvu! Baš zbog toga na vrh se ne dolazi stepenicama, već strmim putem kojim je mujezin jašući stigao do njega. S renesansnog zvonika pruža se prekrasan pogled na grad Sevilju, a ističu se zidine Alcázara, kao i prekrasni groteskni vrtovi s arapskim palmama, krovovi Svete katedrale, Puerta del Perdón pored Patio de los Naranjos, Plaza de España, Parque de María Luisa, Torre del Oro…
A gdje je nestala Maria? Nažalost, nismo je upoznali, Veliki ju je Brat uspio dobro sakriti. Od Marije stižu završne potvrde o obavljenoj praksi, slijede njihova službena podjela i proslava (naravno, uz sok od naranče)…
Zadnja noć u Sevilji… Buenos noches. (d)
