SVEČANI TRENUTAK MATURANATA TEHNIČKE ŠKOLE ČAKOVEC
Posljednji zvuci naše srednjoškolske etide
Odletješe naše ptice… ‘bučne i tihe, pogodne da ih se voli’… odlepršaše… u horizonte nove, u svjetove velike… ‘i teško nam je vjerovati da su odletjele i napustile nas zauvijek.’
Pomiješanih osjećaja, kao i riječi kojima se oprostismo od njih ovogodišnje prve srpanjske srijede…
Svečanim trenutkom uručenja završnih svjedodžbi svoj su oproštaj od srednjoškolskih klupa obilježili maturanti četverogodišnjih usmjerenja Tehničke škole Čakovec. Multimedijsku dvoranu Regionalnog centra kompetentnosti u strojarstvu Tehničke škole Čakovec ispunila su razdragana i ponosna lica devedeset osmero maturanata – gimnazijalaca, elekrotehničara, mehatroničara, računalaca i strojara, do jučer učenika četvrtih GM, ET, MT, RT i ST razrednih odjela, uz koje su do posljednjeg trena u TŠČ-u bili njihovi razrednici, stručne suradnice i ravnatelj.
Sve su se radosti i ljepote života tog jutra slile u prostore naše škole kosih prozora i njezina dvorišnog okružja u kojima su naši slavljenici četiri ljeta ispratili stječući nove spoznaje, bogateći znanja i vještine, učeći život, odrastajući…
‘Družili smo se s njima i danju i noću, čekali da propjevaju s nama i umjesto nas…’ i dočekali. Dočekali smo zajedno da naše djevojke i mladići otvore stranice nekih novih knjiga. Da odrastu i stasaju u ljude u koje smo ih mi, njihovi nastavnici, i roditelji oblikovali, ‘da propjevaju s nama i umjesto nas’. U tom pjevu želimo im svu sreću svijeta! Vjerujemo u njih! Ponosimo se njima! (d)
