Slažemo kockice dojmova naše talijanske avanture
Posljednji trenuci dvotjedne Erasmus mobilnosti u Milanu bliže se kraju. Nakon odrađenih aktivnosti i zadataka te završne evaluacije predstavnice hosting organizacije Evolva, gospođe Giulia i Alessia, u Villi downtown svim su učenicima uručile certifikate. Erasmusovci Tehničke škole Čakovec – četrnaestorica naših elektroničara, mehatroničara i računalaca, obogatili su svoja znanja, stekli nove vještine, oplemenili život mnogim iskustvima te svladali sve prepreke na koje su i na privatnom i na poslovnom putu naišli u ovih četrnaest dana odvojenosti od svojih najdražih i svega im poznatog.
Neki su od njih izrekli svoje dojmove i iskustva, a kako su protekli posljednji radni dani talijanske mobilnosti najbolje govore priloženi fotozapisi.
Naučio sam mnogo novih stvari oko 3D modeliranja, što me i inače interesira, a rad u tvrtki Ariestech bio je zanimljiv i opuštajući. Zadovoljan sam ocjenom svog mentora koji je prepoznao moj trud i napredak te me ohrabrio da samo tako nastavim. (David, 3. RM)
Stečeno radno iskustvo u tvtki Ariestech za mene je vrlo korisno. Kad bi mi se pružila prilika, rado bih jednog dana radio tamo. Moj mentor, kao i svi moji suradnici kolege, uvijek su bili susretljivi, prijateljski raspoloženi i rado su mi pomagali. (Emil, 3. RM)
Praksu sam odrađivao u tvrtki Nuzzo Robotics koja me oduševila jer je prepuna robota i elektronike. Dobio sam zanimljiv zadatak – snimiti videe robota Safera i kasnije ih montirati u finalni video. Za potrebe videa ponekad sam s mentorom obilazio lokacije u blizini poput parka, napuštene farme, ceste… Bilo je izazovno biti “redatelj” na snimanju i raditi s dvije kamere. Ponosan sam što sam uspio završiti zadatak, a posebno mi se sviđa ideja da moj video bude na web-stranici tvrtke predstavljajući mogućnosti robota. (Velimir, 3. RM)
U kazalištu Carcano bilo je različitih poslova, a kao elektroničaru mi je najzanimljivije bilo povezivanje i kalibriranje RGB rasvjete, rastavljanje neispravne rasvjete te popravljanje sve potrebne elektroniku u kvaru. (Ivan, 3. ET)
Stručnu praksu obavljao sam u kazalištu Teatro Carcano. U kazalištu sam obavljao poslove poput sortiranja kablova te premještanja i spajanja kazališne rasvjete i sustava za automatizaciju rasvjete, montirao sam filmsko platno, pripremao pozornicu za predstavu… Vidio sam kako funkcionira kazalište „iznutra“, što mi je posebno iskustvo, ali volio bih da sam većinu vremena radio poslove srodnije struci mehatroničara. (Dominik, 3. MT)
Uglavnom sam zadovoljan radom u tvrtki Technoif u kojoj sam naučio raditi u WordPressu, ali dosta vremena radio sam u Accessu, što mi nije bilo baš zanimljivo jer mi taj posao nije bio izazovan s obzirom da sam o tome učio u prvom i drugom razredu srednje škole. Lijepo sam surađivao s kolegama na poslu koji su pomagali kad god je trebalo. (Benjamin, 3. RT)
Radio sam u tvrtki OPLA’S.R.L na projektiranju interaktivne igre za djecu s autizmom, što mi je bilo zanimljivo i izazovno. Naučio sam što je metoda PECS koja pomaže osobama s određenim poteškoćama da izraze svoje potrebe slikama umjesto govorom. Rad u Milanu u OPLA’S.R.L bio je zahtjevan, ali i poučan. Bilo je u njemu uspona i padova, no završio sam projekt i sada bolje razumijem sam autizam i potrebe djece koja se nose s njim. (Leon, 3. RM)
